Sandra Senic, vlasnica Operi.ba

Poduzetnik/ca

Sandra Senić

#Šta očekujem od ove prilike?

Iskreno, spremna sam za dane ovog lepog druženja. Želim da se što bolje predstavim, da dam svoj maksimum. Smatram da ovakav tip projekta može da proširi vidike, a ja sam osoba koja voli učiti.

#Šta očekujem od ove prilike?

"Iskreno, spremna sam za dane ovog lepog druženja. Želim da se što bolje predstavim, da dam svoj maksimum. Smatram da ovakav tip projekta može da proširi vidike, a ja sam osoba koja voli učiti."

To sam ja!

Ko sam ja? Svestrana, energična, pozitivna osoba koja uvek veruje da je sve moguće. Beograđanka sam, crnogorske krvi koja se radi ljubavi preselila u Bijeljinu, a sanja da živi na moru uz obaveznu vikendicu na planinama.

Majka sam tri sina i osoba uvek otvorenog srca. Verujem u građanske inicijative i veliki sam borac za pravdu. To me, naravno, nekada i košta, ali se ne predajem tako lako.

Imam fotografsko pamćenje – pazite, u ovom trenutku u mom tepih centru ima na stotine tepiha i za bar 90% njih ja bih vam znala reći adresu sa koje dolaze. Nisam statična osoba, jednostavno volim da imam posla, da nešto stvaram, da se nečim bavim.

Direktna sam i uvek radoznala. Znate mene i prijatelji i kolege često znaju zvati: „Čekajte, imam još jedno pitanje!“.

Moja poslovna priča

Do nedavno sam radila u ugostiteljstvu. Volim da se družim, da razgovaram sa ljudima i taj posao mi je odgovarao. Međutim početkom Covid 19 pandemije suprug i ja nismo ostali bez posla, ali jesmo bez primanja. Tada sam razumela da mi je kao osobi potrebna neka sigurnost, nešto na šta mogu da se oslonim…ja ipak imam tri klinca.

I tako sam počela da istražujem. Preko dva meseca smo bili zatvoreni i ja sam čeprkala po internetu, postavljajući si pitanje uvek isto: „Šta ima da je potrebno, a nema te usluge u Bijeljini? Šta je na tržištu konkuretno?“. I tako sam pronašla mašinsko pranje tepiha. Ili je ono pronašlo mene. Imala sam neku malu ušteđevinu i snažnu motivaciju da radim, ali bile su mi potrebne mašine koje su jako skupe. U Užice sam se odvezla sama, kod čoveka koji ih proizvodi i rekla: „Ja novca nemam, ali želim da radim“. I znate šta? Dogovorila sam se, kao i za šestomesečni besplatni najam prostora na početku. Potrebna je vera u sebe i hrabrost. Stvarno jeste.

U to neko vreme su nas vratili i na posao, ali jednog dana jednostavno nisam više mogla. Želela sam da vrisnem: „Pustite me, bre. Normalna sam osoba, želim da radim i trudim se i to je sve“. Bilo mi je potrebno još novca za pokretanje biznisa, pa sam nazvala kuma, ponudila mu partnerstvo. On je prihvatio – i to je to. Tu smo. Jako sam zadovoljna jer sam prije svega sebi dokazala da vredni ljudi moraju uspeti.

Zašto je poduzetništvo budućnost?

Poduzetništvo mi je donelo slobodu: rada, kreativnosti, stavralaštva, izbora, istraživanja, finansija. Radimo više, ali poduzetništvo nadahnjuje – pruža vam mogućnost da uživate u plodovima svoga rada, da živite život punije. Uostalom, onako kako zaslužujete.